Warning: Undefined array key "chkIconSize" in /www/webvol29/96/dr3o8os9p35egxy/bidd.org.rs/public_html/wp-content/plugins/customize-external-links-and-add-icon/customize-external-links.php on line 301
![]() |
|
Tip | privatna neprofitna korporacija |
---|---|
Dostupnost | Evropa Bliski Istok Zapadna Azija |
Slogan | Slobodni mediji u neslobodnim društvima |
Prihod | 108.414.000 dolara (2016) |
Sjedište | Prag |
Ključni ljudi | Tomas Kent Kenet Vajnstajn |
Datum pokretanja | 4. jul 1950. god.[1] |
Veb-sajt | www |
Jezik | engleski |
još 25 jezika
|
Istorija
Radio Slobodna Evropa počeo je emitovati program 4. jula 1950 . za Čehoslovačku iz sjedišta u Minhenu (Zapadna Njemačka ).[1] Uskoro je emitovao na 15 jezika zemalja pod sovjetskim uticajem. Stanicu je finansirao Američki Kongres preko Centralne obavještajne agencije (CIA). Ovaj podatak je držan u strogoj tajnosti sve do kraja 1960-ih , zbog straha od sovjetske odmazde.[1]
CIA je završila svoj angažman sa finansiranjem i poslovanjem Radija Slobodna Evropa 1971 , pa je kontrola prebačena na Odbor za međunarodnu radiodifuziju (engl. Board for International Broadcasting) kog imenuje predsjednik Sjedinjenih Američkih Država .
Radio Slobodna Evropa se 1976 . spojio sa sličnom radijskom organizacijom — Radio Sloboda ili Radio Liberti, tako da se od tada zove Radio Slobodna Evropa / Radio Sloboda ili Radio Slobodna Evropa / Radio Liberti. I pored toga što je formalno prestala upletenost Centralne obavještajne agencije u poslovanje radija, Sovjetski Savez je nastavio sa pokušajima da omete rad stanice sve do 1988 . godine.[1]
Zapravo, sve vrijeme Hladnog rata socijalističke države su pokušavale na sve moguće načine spriječiti emitovanje RFE/RL, blokiranjem radio-signala ili emitovanjem smetnji na istoj frekvenciji.
Pored ovoga, neki novinari RFE/RL umrli pod nerazjašnjenim okolnostima, a najpoznatiji takav slučaj bila je smrt bugarskog novinara Georgija Markova u Londonu 1978 , nakon što je navodno uboden kišobranom u nogu, otrovnim ricinom . Još veći incident dogodio se 1981 . u Minhenu , kad je bombama napadnuto sjedište RFE/RL; vjeruje se da je taj napad organizovao slavni venecuelanski terorista Ilič Ramirez Sančez (Karlos) a finansirala Vlada SR Rumunije .[1]
Nakon formalnog završetka Hladnog rata 1989 , promijenila se pozicija i uloga RFE/RL, jer mu je dopušten rad u većini država za koje je emitovao program, osim Bjelorusije , Turkmenistana , Tadžikistana i Irana .
Redakcija se 1995 . preselila u Prag , u skladu sa promjenom granica i američkim fokusom prema Bliskom istoku 1990-ih ; 1998 . je pokrenut program za slušaoce u Iraku i Iranu .[1]
Početkom 21. vijeka , RFE/RL je otvorio svoje urede po cijeloj Istočnoj Evropi , po bivšim sovjetskim republikama i na Bliskom istoku . Pored radijskih emisija, počeo je da emituje i televizijski program i vijesti na internetu u 20 zemalja, na oko 30 različitih jezika , uključujući i manje poznate (kao što su baškirski , čerkeski , tatarski , čečenski i sl., uglavnom na jezicima koji se govore u Ruskoj Federaciji ).
Danas više uopšte ne emituje programe na engleskom jeziku , a 19 jezika na kojima emituje pripada muslimanskim zajednicama — od Kosova na Balkanu do Pakistana u Južnoj Aziji . Nakon pauze od preko jedne decenije, RFE/RL je 2002 . ponovno pokrenuo emisije na dariju i paštuju za Avganistan .[1]
Od 2010 . RFE/RL emituje program na različitim paštu dijalektima plemena duž avganistansko –pakistanske granice . Deklarativno, pružanjem svojih usluga, RFE/RL želi pomoći zemljama u tranziciji da razviju svoja civilna društva (uključujući medije ) i zaštite se od povratka totalitarne vladavine .[1]
Balkanska redakcija
Uredništvo redakcije za zemlje bivše Jugoslavije , koje još nisu ušle u zapadne asocijacije, ima sjedište u Pragu i dopisništva u Beogradu , Sarajevu , Podgorici , Prištini i Skoplju .
Oni sami ciljeve svog programa objašnjavaju sljedećim riječima:
Misija Radija Slobodna Evropa / Radija Liberti je da širenjem informacija i ideja promoviše demokratske vrijednosti i institucije. […] Stabilnost — zasnovana na demokratiji i slobodnom tržištu — širom ovog regiona je ključna za ostvarenje globalnog mira.[2]
U redakciji Radija Slobodna Evropa radio je i Grga Zlatoper , između 1950 . i 1954 . godine.[3]
Literatura
- Cummings, Richard (2008). „The Ether War: Hostile Intelligence Activities Directed Against Radio Free Europe, Radio Liberty, and the Émigré Community in Munich during the Cold War”. Journal of Transatlantic Studies. 6 (2).
- Holt, Robert T. (1958). Radio Free Europe. University of Minnesota Press.
- Johnson, Ian (2010). A Mosque in Munich. Houghton Mifflin Harcourt.
- Johnson, A. Ross; Parta, R. Eugene; ur. (2010). Cold War Broadcasting: Impact on the Soviet Union and Eastern Europe. Budapest: Central European University Press.
- Machcewicz, Paweł (2015). Poland’s War on Radio Free Europe, 1950–1989. prevodilac: Latynski, Maya. Cold War International History Project Series. Stanford University Press. str. 456. online review
- Mickelson, Sig (1983). America’s Other Voice: the Story of Radio Free Europe and Radio Liberty. New York: Praeger Publishers.
- Mikkonen, Simo (2010). „Stealing The Monopoly Of Knowledge?: Soviet Reactions To U.S. Cold War Broadcasting”. Kritika: Explorations In Russian & Eurasian History.
- Molnár, József (2006). A Szabad Európa Rádió a forradalom napjaiban – Autobiography. ISBN 963-9592-10-2 .
- Puddington, Arch (2003). Broadcasting Freedom: The Cold War Triumph of Radio Free Europe and Radio Liberty. Lexington: University Press of Kentucky.
- Sosin, Gene (1999). Sparks of Liberty: An Insider’s Memoir of Radio Liberty. University Park: Pennsylvania State University Press.
- Urban, George R. (1997). Radio Free Europe and the pursuit of democracy: My war within the cold war. Yale University Press. /bio direktor RFE tokom 1980-ih/
Reference
- „Radio Free Europe” . Encyclopædia Britannica . Pristupljeno 15. 5. 2017.
- „O Nama” . RFE/RL. Архивирано из оригинала на датум 5. 3. 2016. Приступљено 15. 5. 2017. »Misija Radija Slobodna Evropa/Radio Liberty je da širenjem informacija i ideja promovira demokratske vrijednosti i institucije.« • »Stabilnost – zasnovana na demokraciji i slobodnom tržištu – širom ovog regiona je ključna za ostvarenje globalnog mira.«
„Grga Zlatoper” . Croatian World Network. Pristupljeno 15. 5. 2017. »ZLATOPER, GRGA – Voice of America: Grga Zlatoper was born September 25, 1910 in Kistanje, Dalmatia, Croatia. Education included Gymnasium, Sibenik, Croatia, Graduated, 1928; 1928–1932 University of Zagreb, M.A., Croatian Literature and Language. 1932; 1934–1936 Graduate School, Instuctor for Physical Education, Warsaw, Poland, M.A., 1936. Professional experience as Political Commentator for Voice of America, VOA-USIA (U.S. Information Agency) Independence Ave. Washington, D.C; 1936–39 Foreign Correspondent for “Politika” Belgrade, in Warsaw, Poland; 1939–41 Foreign Correspondent for “Politika” – Rome, Italy. Broadcasting; Political Commentator: 1941–46 British Broadcasting Corp. – London; 1950–54 Radio Free Europe – New York. 1955 Voice of America – Washington, D.C.«