Javna i digitalna diplomatija – šansa za veliki uticaj malih zemalja –

745

Zemlje male po populaciji i geografskim razmjerama, kao što je Crna Gora, nužno imaju male diplomatske aparate i ne mogu se takmičiti sa velikim diplomatijama ni po brojnosti, ni po sredstvima, ni po snazi. Ovo ne znači da male zemlje ne mogu ostvariti značajan diplomatski uticaj, već da moraju tražiti dodatne načine da ga ispolje. Zahvaljujući novim tehnologijama i lakoći komunikacije, otvara se cijelo polje u kome se klasična diplomatija može nadograditi novom, javnom diplomatijom, a posebno njenom savremenom podvrstom – digitalnom diplomatijom.
Termin „javna diplomatija,“ za razliku od klasičnog vilsonovskog koncepta, danas se uglavnom koristi da označi one aktivnosti koje sprovodi ili potpomaže država a koje su usmjerene na direktno informisanje, podizanje nivoa svijesti i uticanje na inostranu javnost. kao njen sastavni dio, digitalna diplomatija se uglavnom definiše kao korištenje Interneta i novih informaciono-komunikacionih tehnologija u svrhu ost-
varivanja diplomatskih ciljeva, odnosno promovisanja zemlje.
Ovi koncepti su i u svijetu relativno novi, a u našem regionu naročito, što ne znači da već nije protekao testni period u kome su se pokazale njihove prednosti. Švedska, na primjer, na sajtovima svojih diplomatskih predstavništava uz saopštenja i druge informacije o aktivnostima ima polja za komentare u kojima se posjetioci pozivaju da daju svoje viđenje švedske politike u inostranstvu. Hrvatska vlada nastoji
odgovoriti na svaki upit posjetilaca njihovih zvaničnih online naloga. Veliki broj država na društvenim mrežama promoviše svoju kulturu, društvene i političke vrijednosti i druge kvalitete, time snažeći uticaj svojih ideja i politike. navedena sredstva su dodatno vrlo korisna jer se njima zaobilazi posredovanje i
poruke se direktno šalju ciljanoj javnosti.
Crna Gora u ovoj oblasti jeste u određenoj mjeri aktivna, međutim ne onoliko koliko bi mogla biti. vrlo rano smo usvojili Twitter kao jedno od sredstava zvanične vladine komunikacije, prvo sa inostranom a potom i domaćom javnošću. Takođe, u državnoj upravi postoji trend i planovi pokretanja sve više i više naloga na društvenim mrežama kao što su Facebook, Instagram, Vine i dr. ovi alati su višestruko korisni, a troškovi korišćenja su zanemarljivi u poređenju sa mogućim dometom. Mi čak imamo i komparativnu prednost u ovoj oblasti – naš nacionalni Internet domen.me je Crnu Goru već učinio poznatom u svijetu i otvara prostor za dodatnu promociju zemlje i podizanje njenog uticaja. Kroz ovaj vid komunikacije, koji po prirodi uključuje javnost, putem sinergetskog efekta vremenom dolazi do umnožavanja promotivnog sadržaja. Naime, komuniciranje pozitivnih priča, primjera dobre prakse, postignuća države, društva i pojedinaca se u digitalnoj komunikaciji vrlo brzo multiplikuje od strane tzv. online zajednice. ovaj vid promocije od strane „običnih“ ljudi sa ličnim iskustvom nemjerljivo je značajan posebno za zemlje čija je jedna od glavnih industrija turizam. Primjera radi, nijedna turistička organizacija na svijetu ne bi mogla postići efekat promocije prirodnih ljepota Crne Gore u inostranoj javnosti kao što je to uradila serija Instagram fotografija proslavljene ruske teniserke marije Šarapoveu julu ove godine.
Ista je stvar, naravno, i sa negativnom promocijom – ukoliko u Crnoj Gori postoje određeni problemi, društvene mreže će samo pojačati svijest javnosti o njima. ovo je na primjer bio slučaj sa problemom napuštenih životinja u pojedinim opštinama u Crnoj Gori, što su Twitter i Facebook zajednica vrlo brzo proširile kao informaciju i van Crne Gore nakon čega su uslijedili brojni apeli da se usvoje mjere koje će riješiti probleme izazvane ovim negativnim pojavama. Ovakvom sinergijom se s jedne strane unapređuje vidljivost zemlje, a sa druge strane se dobijaju kvalitetni inputi od javnosti za unapređenje javnih politika.


Ovo dodatno pojačava maksimu koja preovlađuje u praksi vladinih komunikacija u evropi i svijetu da vlade moraju komunicirati ono što rade, a ne ono što bi voljele raditi, te da sama komunikacija, ma kako kvalitetna, bez kvalitetnih javnih politika ne znači ništa do propagandu. Ukratko, moć savremenih sredstava komunikacije i javne diplomatije jeste u tome što će pojačati koju god poruku da imate poslati iz svoje zemlje, odnosno da savremeni komunikacioni pristupi mogu pojačati glas diplomatije jedne zemlje tako što će doprinijeti da se čuje na svim meridijanima. Naravno, novi alati komunikacije mogu samo potpomoći klasične metode komuniciranja i diplomatije, nikako ih zamijeniti. nikad neće neko sa iPadom na Twitteru ostvariti ono što će neko u fraku na tête-à-tête sastanku ili multilateralnom forumu. Međutim, itekako će tim sredstvima lakše i prije doći do svojih istomišljenika u digitalnoj sferi, u globalnom digitalnom selu gdje im je bliži jezik Tumblra, Reddita, ili čime se već mladi danas zanimaju na Internetu, nego jezik politike; i gdje im je podjednako „sunarodnik“ onaj novozelanđanin sa kojim
su kliknuli like na isti tekst sa Guardiana kao i prvi komšija s kojim diskutuju sinoćnju utakmicu.
I u tom svijetu gdje se granice brišu itekako se može ostaviti dobar utisak o svojoj zemlji. na primjer, svi na Internetu znaju da su kanađani isuviše učtivi, da se Italijani uvijek udružuju,
da su kinezi odlični matematičari. možemo li doprinijeti da na sličan način i Crnogorci po nečemu budu globalno poznati?
Može li, na primjer, Instagram učiniti Crnu Goru glamuroznom turističkom destinacijom ili Twitter poželjnom zemljom za investicije? Po sebi svakako ne, ali ovi alati itekako mogu doprinijeti postojećim diplomatskim naporima za promovisanje Crne Gore u svijetu.

Stefan Vukotić

Savjetnik za odnose sa inostranom javnošću
Služba za odnose sa javnošću Vlade Crne Gore