Singapur usvojio zakon protiv lažnih vesti i botovanja

600

Singapur usvojio zakon protiv lažnih vesti i botovanja Izvor: REUTERS/Tim Chong/File Photo

Singapur je usvojio kontroverzni zakon protiv lažnih vesti, koji vlastima omogućava da nalože onlajn platformama, pa čak i privatnim grupama za ćaskanje, da izbrišu ono što se proceni kao neistinita izjava “protiv javnog interesa”, kao i da moraju da objave ispravku.

Ovaj zakon, koji će stupiti na snagu u narednih nekoliko nedelja, štiti građane od lažnih vesti, navela je singapurska vlast u njegovom obrazloženju, dok kritičari smatraju da on predstavlja ozbiljnu pretnju građanskim slobodama, prenosi BBC.

Takođe, nije baš najjasnije na koji način će on biti primenjen u nekim instancama, kao što su npr. uslovi korišćenja u nekim šifrovanim (enkriptovanim) aplikacijama.

Vlasti Singapura ističu da zakon neće biti zloupotrebljavan, odnosno korišćen protiv neistomišljenika, već samo u slučajevima neistinitih tvrdnji za koje se dokaže da mogu da proizvedu štetu.

“Slobodno izražavanje ne bi trebalo da bude na meti ovog zakona”, rekao je u Parlamentu ministar pravde Kasivisvanatan Šanmugam, dodajući da je cilj zakona da se stane na put “neistinama, botovima, provokatorima i lažnim nalozima”.

Prema zakonu, osobu za koju se utvrdi da je širila lažne vesti, protiv javnog interesa, čeka visoka novčana kazna i/ili zatvor do pet godina. Za korišćenje lažnih naloga ili botovanje, u svrhu širenja lažnih vesti, predviđena je kazna do čak milion singapurskih dolara (733.700 američkih dolara) i zatvorska kazna do 10 godina.

Zakon će se primenjivati na brojnim internet platformama, od društvenih mreža do sajtova vesti, koji će se takođe suočiti sa kaznama ukoliko ne izbrišu sporni sadržaj ili ga ne isprave.

Možda je jedan od najproblematičnijih aspekata novog zakona to što će moći da se primenjuje i na zatvorene privatne platforme, kao što su grupe za ćaskanje i društveni mediji, uključujući i aplikacije na kojima samo pošiljaoci i primaoci mogu da vide poruke. To znači da će na udaru zakona biti i aplikacije, poput WhatsApp i Telegram, koje su veoma popularne u Singapuru.

Ministar Šanmugam je u utorak u Parlamentu obrazložio da “privatna priroda” pomenutih aplikacija zapravo predstavlja “idealnu platformu” za širenje neistina, jer mogu da budu skrivene od javnog pogleda, a istovremeno da u sekundi dopru do stotine hiljada ljudi.

“Zatvorene platforme, grupe za ćaskanje, društveni mediji, mogu da služe kao javni megafon, podjednako kao i otvorene platforme”, ocenio je viši državni sekretar pravde Edvin Tong.

U zakonu se navodi da lažne izjave ne smeju da se distribuiraju do korisnika u Singapuru putem interneta, ili sistema koji “omogućuju distribuciju putem mreža mobilne telefonije”.

Vlasti Singapura nisu pojasnile na koji način će tačno nadgledati privatne prepiske i šifrovane aplikacije.

Kompanije koje su dizajnirale šifrovane aplikacije usprotivile su se sličnim merama u drugim zemljama. Ranije ove godine, WhatsApp je na predlog indijske vlade da dostavi šifrovane poruke odgovorio da to “nije moguće”.

Tong je, međutim, izjavio da će Singapur moći da izda “opštu naredbu za ispravku” svakoj platformi, čak i onoj koja ne objavljuje neistine. To bi moglo da znači da bi svim platformama moglo da bude naloženo da svim korisnicima proslede ispravku, bez obzira što same nisu imale nikakve veze sa samom “laži”.

BBC je pitao singapursko ministarstvo pravde na koji način će se novi zakon primenjivati i da li će se ticati svih prepiski, uključujući i one između pojedinaca.

Singapurske vlasti, međutim, jedino mogu da kažu da zemlji trebaju oštri zakoni protiv lažnih vesti, naročito onih koje podstiču rasnu i versku disharmoniju.

Fil Robertson, zamenik direktora azijskog odseka organizacije za zaštitu ljudskih prava Human Rights Watch, ocenio je, pak, da je ideja singapurskih vlasti da nadzire privatna ćaskanja “totalno ludilo”.

“Ovo zaista ide ka kontroli i cenzuri u stilu Velikog brata. To je direktna pretnja slobodi izražavanja i nešto zbog čega ceo svet treba da bude alarmiran”, rekao je Robertson za BBC.

Portparol WhatsApp rekao je za britanski medij da se svuda generalno pravi razlika između privatnih i javnih vidova komunikacije i da će ta aplikacija učiniti sve da smanji širenje dezinformacija, ali će istovremeno očuvati “privatnu prirodu svog servisa”.

WhatsApp, jedna od najpopularnijih svetskih platformi za poruke, u velikoj meri je upravo korišćena za širenje lažnih vesti, i nedavno je predstavila restrikcije u svom sistemu deljenja poruka. Ta aplikacija, između ostalog, najpopularnija platforma za poruke u Indiji, postala je nosilac dezinformacija i propagande pred izbore u toj zemlji, koji su i dalje u toku.

Početkom marta, preko WhatsApp-a u Indiji prosleđeno je more fotografija, kao navodnog dokaza uspešnosti indijskih vazdušnih napada na pakistanskoj teritoriji. Vlada Indije je tvrdila da je u napadima 26. februara ubijen “veliki broj ekstremista”, dok je Pakistan naveo da u njima nije bilo žrtava.

BBC je, međutim, utvrdio da su navodne fotografije uspešnosti napada, na kojima se vide mrtvi ekstremisti i uništeni kampovi za vojnu obuku, zapravo bile stare fotke nekih sasvim drugih napada.

Prvobitna informacija je, međutim, stigla do mnogih u Indiji, zemlji koja je trenutno poprište najvećih demokratskih izbora u istoriji čovečanstva, jer pravo glasa ima 900 miliona ljudi.

No, kako god, novi singapurski zakon je naišao na velike kritike, naročite boraca za građanske slobode, naročito što može da utiče da i druge zemlje usvoje slične zakone, koji, zapravo, mogu da budu samo pokriće za zloupotrebe i “špijuniranja” običnih ljudi, ali i državnu kontrolu ne samo medija, već i društvenih mreža, i privatnosti uopšte.

“Koji bi bio smisao da učestvujemo u raspravama na internetu, ukoliko platfrome koje koristimo, koristi i vlada za svoje poruke, ili da se izrazim iskrenije, svoju propagandu”, pita singapurski borac za građanska prava i urednik Kirsten Han.

Oglasio se i Amnesty International, koji ocenjuje da bi ovaj zakon “dao singapurskim vlastima neproverljiva ovlašćenja u sprečavanju objavljivanja vesti koje se kose sa njihovim stavovima”.

Međunarodni komitet pravnika upozorava da zakon “ne pruža nikakvu stvarnu definiciju ‘izvrtanja činjenica'” i ne razjašnjava šta je tačno “javni interes”.

Lideri jedine opozicione partije u singapurskom parlamentu bili su protiv zakona, nazvavši ga “činom diktatorske vlade koja će sve učiniti da zadrži apsolutnu vlast”.

No, uprkos njihovom protivljenju, zakon je usvojen velikom većinom, koju čini vladajuća Partija narodne akcije.

Vlada Singapura se od svih kritika o mogućoj zloupotrebi zakona brani da će sve njene odluke preispitivati sudovi.

Ovim zakonom Singapur se pridružio zemljama, poput Rusije, Francuske i Nemačke, koje su prethodnih meseci usvojile oštre zakone protiv lažnih vesti i govora mržnje.

Prema indeksu o slobodi medija u svetu, Singapur u ovoj godini zauzima 151. od 180. zemalja na listi.

Posledice lažnih vesti

Koliko god singapurski zakon bio upitan, ne može se reći da on nema uporište u trenutnom stanju medija u svetu.
Mnogi cenjeni svetski mediji oslanjaju se na informacije dobijene preko društvenih mreža, posebno Tvitera i Fejsbuka, na kojima, mogli smo se mnogo puta uveriti, ima mnogo lažnih naloga i informacija.

Jedan od upečatljivih primera je i vest koja je u decembru 2013. potresla svet, kada je navodno tadašnji nemački ministar spoljnih poslova Frank-Valter Štajnmajer na svom Tviter nalogu objavio da je poslednji predsednik Sovjetskog Saveza Mihail Gorbačov preminuo.

“Užasne vesti. Bivši sovjetski predsednik Gorbačov je umro pre nekoliko minuta”, navedeno je tada na Tviter naloga Štajnmajera.

Tu vest su u prvom momentu preneli i neki uvaženi srpski mediji, da bi je ubrzo povukli.

Jer, ispostavilo se da to nije nalog Štajnmajera, već da iza njega stoji italijanski novinar Tomazo Debendeti, koji je, prema sopstvenim rečima, hteo da pokaže “kako je lako prevariti medije u eri društvenih mreža”.

Jedna od njegovih “patki” je i objava iz 2012. o smrti sirijskog predsednika Bašara el Asada, koja je dovela do porasta cene nafte na svetskom tržištu.

Debendeti je, inače, poznat bo brojnim lažnim intervjuima, koji su decenijama objavljivani u italijanskim novinama.

Još jedna zanimljiva situacija, naročito za našu javnost, je i lažna objava da je Dobrica Ćosić dobio Nobelovu nagradu za književnost, koju su, takođe, preneli mnogi srpski, pa i svetski mediji, i to promptno.

Za tu lažnu vest iz 2011. odgovornost su preuzeli “samoorganizovani veb aktivisti”, koji su time, kako su naveli, hteli da skrenu pažnju na opasan uticaj političara i pisca Dobrice Ćosića, odnosno na “strahovite posledice višedecenijskog političkog, literarnog i javnog delovanja Ćosića, koje Srbija i čitav region osećaju snažno i danas”.

Sve u svemu, internet je, koliko god pruža beskrajnih mogućnosti za edukaciju, informisanje i razvoj, istovremeno i velika opasnost, jer je zbog njegovog masovnog korišćenja skoro nemoguće kontrolisati njegove negativne strane.

Da li će zakoni, poput ovog singapurskog, uspeti da se izbore sa mogućim zloupotrebama, i da li zaista iza njih stoji želja da se stane na put medijskim manipulacijama, pokazaće sadašnjost i budućnost. Iako to zvuči kao floskula, to je jedino što nam preostaje.

http://rs.n1info.com/SciTech/a482624/Singapur-usvojio-zakon-protiv-laznih-vesti-i-botovanja.html

Pet najboljih načina da prepoznate bota na Tviteru